Priznanje za dobročinstvo deci

Vreme ekonomske i društvene krize u Srbiji nametnulo je potrebu za jačanjem saosećanja i solidarnosti sa sve većim grupama ugroženih građana, a pre svega sa najranjivijima među njima – decom.

U skladu sa svojim osnovnim programskim ciljem da štiti i unapređuje dečja prava, u saglasju sa svojom misijom da se zalaže za što srećnije i bogatije detinjstvo svakog deteta kao temelj njegove bolje budućnosti, udruženje Prijatelji dece Srbije odlučilo je da podstakne i istakne tradiciju dobročinstva. Zato je 2010. godine ustanovljeno Priznanje Maslačak kao znak zahvalnosti pojedincima koji svojim radom, materijalnim i nematerijalnim prilozima, humanošću i samoodricanjem čine da za decu ovaj svet postane lepši i blagonakloniji.

Za ime Povelje odabrano je ime skromnog, a široko rasprostranjenog cveta, koji je višestruko koristan – kao lek, hrana, ukras.

O dobitniku Priznanja svake godine odlučuje Upravni odbor Organizacije.

Dobitnici

2010. Miodrag Stanojević, arhitekta u penziji, koji je svoju nepokretnu imovinu, dva stana u Beogradu, poklonio opštini Savsi venac da je na najcelishodniji način upotrebi za decu. Te stambene jedinice trenutno su privremeno mesto Roditeljske kuće.

2011. Milica Spasojević, domaćica iz sela kod Gornjeg Milanovca , koja je kao hraniteljka u svom domu podigla pedesetoro dece iz svih krajeva Srbije. S ponosom je ostala "majka" svim tim danas odraslim, dobrim i poštenim ljudima koje nikad nije odvajala od svoje troje dece.

2012. Ružica Popović, dobrotvorka iz Šapca, koja je svoju kuću od sto kvadrata adaptirala, opremila i pretvorila u Dnevni boravak za decu sa smetnjama u razvoju, i osnovala Fond „Humano srce” za pomoć najsiromašnijim Šapčanima.

2013. Mila Alijoski, babica iz Beograda, koja preko 50 godina priprema trudnice da lakše donesu bebu na svet, te je do sada pomogla dolazak na svet više od 100.000 beba.

2014. LJubinka - Buba Milovanović, koordinatorka NVO "Životna pomoć", godinama nesebično pomaže nevoljnicima, ljudima sa margine, a pogotovo deci. Velikom upornošću i odricanjem, vranjska "majka Tereza" usrećuje i pomaže siromašnu, bolesnu i marginalizovanu decu.

2015. Jovan Simić, student iz Beograda. Videvši apel roditelja jedne teško obolele devojčice na Fejsbuku, Jovan je odlučio da na aukciju iznese ono najvrednije što ima – kolekciju dresova poznatih fudbalera koje je sakupljao godinama. Jovan je kroz humanitarne akcije za pomoć deci koja se bore sa teškim bolestima uspeo da okupi sportiste i građane i ujedini ih u plemenitoj misiji pomaganja deci.

2016. Milorad Jurković, muzičar po profesiji, stolar iz ljubavi - u javnosti poznat kao stolar Mile. Ovaj čovek toplog srca do sada je napravio preko 600 stolica-hranilica za bebe i poklonio ih onima kojima su potrebne a nisu u mogućnosti da ih kupe. Pomaže porodicama i javnim ustanovama, hranilice poklanja samohranim roditeljima i deci sa smetnjama u razvoju. A što je najlepše, kada deca prerastu dobijene stolice, porodice ih poklanjaju dalje, nekim novim bebama koje su dorasle do hranilice. Humana misija stolara Mileta se nastavlja i širi.

2017. Uroš Mijalković iz Pirota, mladić koji je jedan od inicijatora prave akcije međugeneracijske solidarnosti koju su realizovali maturanti gimnazije u Pirotu. Uroš i čitava njegova generacija vršnjaka su odlučili da matursko veče provedu obučeni u farmerke i pamučne majice, a da novac koji bi potrošili na kupovinu svečanih odela, skupih haljina, šminke i cipela prikupe za one kojima je potrebniji. I uspeli su! Obučeni u majice sa natpisom „Budi i ti nečiji heroj!“, imali su nezaboravno matursko veče, divno se proveli, a iznos od preko 700.000 dinara koje su prikupili u akciji, uplatili za lečenje troje najmlađih sugrađana.

2018. Branka Veselinović je glumica koja je glumila u više od 100 predstava u pozorištu i više od pedeset televizijskih serija i filmova, ali i veliki humanista i dobrotvor od svojih najmlađih dana. Broj dece i ljudi kojima je pomogla je mnogo, mnogo veći od broja njenih uloga u pozorištu, na televiziji i na filmu. Sa svojim suprugom Mlađom osnovala je Fond Branke i Mlađe Veselinović za pomoć invalidnoj deci, a od 1980. godine, četiri godine je bila ambasador UNICEF-a.
Branka i danas neumorno obilazi domove za decu bez roditeljskog staranja, decu sa invaliditetom, penzionere u domovima za stare.

2019. Zoran Martinov je aktivista iz Zrenjanina, inicijator i predsednik udruženja Čep za hendikep. Inicijativu je pokrenuo 2012. godine a do sada je skupljeno preko 400 tona čepova, od kojih je kupljeno 98 ortopedskih pomalaga, od kojih je preko 60% otišlo deci.

2020. Aleksandra Aleksandrović je pijanistkinja iz Novog Sada, svoju kreativnost i energiju uložila je u osmišljavanje i pravljenje specijalizovanih maski za decu i osobe oštećenog sluha. 

Zaštitne maske onemogućavaju čitanje sa usana i komunikaciju, a Aleksandrina ideja rešila je ovaj problem i olakšala je život u uslovima pandemije najranjivijima.

2021. Nađa Arnautović, učenica gimnazije „Bora Stanković“ iz Niša je u jeku pandemije KOVID-19, inicirala akciju „Zajedno u karantinu“ koja je imala za cilj da pomogne njenim vršnjacima da se nose sa izazovima pandemije. Primetivši da je socijalna izolacija uticala da se ona i njeni vršnjaci osećaju usamljeno, bezvoljno, uplašeno i tužno, a da je mentalno zdravlje i dalje tabu tema, Nađa je rešila da nešto preduzme. Pokrenula je online susrete na kojima su mladi mogli da uz pomoć školskih psihologa, pedagoga, govore o tome kako se osećaju, šta ih brine i da budu jedno drugom podrška i ohabrenje.

2022. Aleksandra Bogdanović iz Baćevca, je sa uverenjem da su knjige i čitanje važni za sve, a posebno za decu pokrenula i tokom prethodnih 5 godina uspešno realizuje akciju “Knjiga za sve”. Knjige koje su na njen poziv donirali ljudi dobre volje prosleđivala je onima kojima su najpotrebnije, sa željom da svaka škola, vrtić, bolnica u Srbiji imaju biblioteku. Tokom ove akcije Aleksandra je obogatila, a u nekim slučajevima i inicirala stvaranje dečijih biblioteka u seoskim školama i vrtićima širom Srbije, donirajući preko 5000 knjiga. Veliki broj knjiga koje je sakupila, njih čak 6000 bilo je predmet humanitarnih licitacija sa ciljem pomoći deci i odraslima. Putem svojih društvenih mreža i bloga “Bibliotekarka”, Aleksandra je svojim primerom pokazala koliko može da bude veliki i značajan uticaj pojedinca i tako inspirisala i pokrenula čitavu zajednicu dobročinitelja!